“Zapisi iz nevremena” don Branka Sbutege – Kazalište PlayDrama

12.8.2016 / 21.30 h / Omiš, Plato iza Narodne knjižnice, Punta 1

Ulaznice po cijeni od 20 kn možete nabaviti 2 sata prije početka predstave.

Zapisi-iz-nevremena_billboard

 

Izbor tekstova i izvedba: TRPIMIR JURKIĆ

Dramaturginja: Lada Martinac Kralj
Svjetlo: Miro Mamić
Video: Ana Bošnjak
Jezična savjetnica: Jagoda Granić

Monodrama “Zapisi iz nevremena” nastala je iz izbora kolumni i intervjua don Branka Sbutege koje je objavljivao u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori a zatim skupio u knjigu „Kurosavin nemir svijeta“.

Prerano preminuli svećenik iz Boke Kotorske, župnik Svetog Eustahija u Dobroti kraj čije je crkve i sahranjen, bio je povjesničar umjetnosti, intelektualac (pokrenuo je Kotor Art, festival ozbiljne glazbe) ali i čovjek koji duboko proživljava (ne)vrijeme u kojem se zatekao. Zato njegovi zapisi nisu puki dokument vremena, nego zapisi srca. Govore o duši mudra čovjeka, predanog vjernika koji ne odustaje od vjere u Boga i temeljne ljudske vrijednosti unatoč svemu što se događa.

Zapisi govore o bliskoj prošlosti, ratu i zlu koje dolazi, odnosima među ljudima, obitelji, o Boki, o onima koji su nam bliski i onima koji su nam daleki i drugačiji. Govore o razapetosti između tijela i zavjeta čistoće, o prirodi, ljepoti, o duši, vjeri i Bogu. Ti zapisi nisu drama ali nose u sebi dramu, a Jurkić tu dramu izvlači pred publiku svojim glumačkim umijećem pred očima te publike, stvara oazu mudrosti, potvrđuje Sbuteginu vjeru u čovjeka i Boga, unatoč svemu. Tako se na toj monodrami dogodilo nešto što je jače od kazališta. Kako kaže Vlatko Perković iz Splita: „Bila je to večer u kojoj se i jednom i drugom, i don Branku Sbutegi i Trpimiru Jurkiću, vjerovalo da su ono što su svjedočili da jesu. Literarni Sbutegin izraz i Jurkićeva gluma bili su tek sretno sredstvo iskaza istine njihovih srdaca.“

Predstava je nastala u Splitu 2007., a 2008. nagrađena je specijalnom nagradom žirija trećeg Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću, za „za toplu, nadahnutu i scenski kultiviranu interpretaciju hommagea posvećenog posebnoj i izvanserijskoj ličnost don Branka Sbutege“. Gostovala je u zemlji i inozemstvu i svuda bi dirnula ljude do te mjere da je na vukovarskoj izvedbi nakon završetka pet minuta vladala grobna tišina – a onda se prolomio gromoglasan pljesak. Nije čudo da tu monodramu zovu „kazališni ritual srca“!