Ilirsko sjemenište osnovano je daleke 1750. te je smješteno je na predjelu Prika sučelice predromaničkoj crkvi sv. Petra kao nepokretno kulturno dobro pod oznakom Z-5040 i u njemu Centar za kulturu Omiš razvija sve svoje programe. Utemeljio ga je splitski nadbiskup Pacifik Bizza 1750. za obrazovanje svećenika glagoljaša i u njemu je tijekom 70 godina u prvoj fazi svoga djelovanja, odgojeno i sustavno školovano na stotine glagoljaških svećenika na hrvatskom jeziku što je znatno utjecalo na pismenost omiško-poljičkog kulturnog kruga. Dok se u drugim teološkim školama srednje Dalmacije nastava izvodila na latinskom i talijanskom jeziku, u ovoj je sve bilo na hrvatskom jeziku. Najznamenitiji kulturni događaj u povijesti ovog „šeminarija arvackog“ smatra se prijevod svih knjiga Svetog pisma s latinskog na pučki hrvatski jezik omiško-poljičkog kraja, što ga je po narudžbi sjemenišnoga ravnatelja don Mihovila Božića oko 1760. izradio Omišanin Nikola Bugardelli. To je jedan od prvih hrvatskih prijevoda cjelovite Biblije uopće sačuvanih u rukopisu i pohranjen u HAZU Zagreb. Interijer Ilirskog sjemeništa renoviran je 2016. uz pomoć Ministarstva kulture RH i Centra za kulturu Omiš te su stvoreni preduvjeti za razvijanje kulturnih djelatnosti u vlastitom prostoru. Izrađena je nova rasvjeta, klimatizacija,pozornica, sva tehničko-materijalna sredstva za kazalište, nove instalacije,pozornica s prikladnim ulicama, galerijska oprema te potrebno galerijsko osvjetljenje, novi sanitarni čvorovi zs umjetnike i publiku te dodatni prostori kazališta i prostor za izvođače. Danas u Ilirskom sjemeništu djeluje profesionalno Gradsko kazalište Mali Princ, Dramski studio Harlekin, Galerija AZ, Kinoteka Kamena klupa, ženska klapa Mirabela, te Dječji balet Omiške pahuljice kao sastavnice Centra za kulturu Omiš.

Dvorana Ilirskog sjemeništa je zauzeta u popodnevnim satima tijekom cijele godine zbog proba i aktivnosti kazališta, galerije, kinoteke i baletnog studija Centra za kulturu Omiš i to ovim danima: