KLYTAIMESTRA

Potpuni uspjeh predstave naročito podcrtava odluka da se ovakav tekst, napisan 1972. godine, izvuče na repertoar malog, ali ambicioznog kazališta: upravo danas, u okruženju u kojem ne postoji suglasnost da treba učiniti sve da se žene zaštiti od nasilja, ali se zato javljaju mnogi koji misle da znaju kolika i kakva bi trebala biti mjera njezine slobode. Ovaj tekst jednostavno bolno podsjeća na to koliko se ništa ili malo toga mijenja kad je u pitanju žena, njezino pravo na izbor života kakav želi živjeti. Kraljica Klitemnestra zatvorena je u tamnicu pred čijim je vratima čeka rulja predvođena njezinom djecom koja će joj, da obrane čast njezinom rukom ubijenog oca, uzeti život. Suočavanje s neminovnom smrti izvlači najveća, vječna ljudska pitanja. Je li ispravno živjeti životom mimo normi koje nam propisuju tobože “božanski’ zakonici od početka svijeta do dana današnjega? Koja je razina trpljenja i pokornosti u sitoj građanskoj sigurnosti? Koju cijenu plaćamo ako se odreknemo sami sebe? Koja je granica dopuštene ljubavi i može li se ljubav mjeriti mjerom? Je li rat u koji bezglavo odlaze ljudi plemenit, častan? Klitemnestra govori, a nijema, šutljiva većina sluša što ima reći žena koju je ambiciozni muž izdao žrtvujući život njihova djeteta da bi predvodio krvavi desetogodišnji rat i sijao smrt, a potom u obiteljski dom doveo i ljubavnicu. Žena kojoj je život to nadoknadio ljubavlju drugog muškarca. No, koja će, nakon što je ubila svoga muža, vladara i ratnog pobjednika, ostati zapamćena kao prijezira vrijedna bludnica. Ženski princip koji nosi ljubav i majčinstvo ubija onaj muški – rat. domovina, čast, slava. Ta bili ste dio nijeme “šutljive većine” koja samo sluša što ima svijetu reći jedna žena, žena koja je imala hrabrosti da se suprostavi silovitom povijesnom hodu sa svojim sitnim ženskim korakom, svojim snom o sreći i svojom ljubavlju prema voljenom čovjeku.