KRALJ EDIP

„Katkad je sudbina kao mala pješčana oluja koja stalno mijenja smjer. Ti promijeniš smjer ali pješčana te oluja progoni. Opet okreneš, ali Oluja se prilagodi. Neprekidno se tako igraš, kao u nekom zloslutnom plesu sa smrti točno prije zore. Zašto? Zato što ta oluja nije nešto što je zapuhnulo iz daljine, nešto što nema nikakve veze sa tobom. Ta oluja si ti. Nešto unutar tebe. Tako je sve što možeš učiniti to da joj se predaš, da stupiš upravo unutar te oluje, sklopiš oči i začepiš uši da u njih ne ulazi pijesak, i kroz nju ideš, korak po korak. Tu nema sunca, ni mjeseca, ni pravca, ni osjećaja vremena. Samo fini pijesak što se kovitla u nebo kao ljudske kosti samljevene u prah.“ Dvorana Kazališta “Mali princ” je bila pretijesna za sve koji su željeli pogledati novu premijeru profesionalnog kazališta. Izuzetno zahtjevna predstava, koju rijetko viđamo i na puno većim scenama, poznati Sofoklov klasik “Kralj Edip” u dramaturgiji i režiji Petra Buljevića, oduševio je od prve minute. Korski dio između činova profilirao se je koreografskom igrom uz off-ove Haruki Murakamija iz djela Kafka na žalu što je osuvremenilo komad te fino profiliralo Edipova unutrašnja psihološka stanja. Posebnu pozornost zaslužuje autorska glazba Stanka Kovačića koja se stopila sa stihovima starim par tisuća godina. Publika je u dahu odgledala predstavu, uživala i nagradila glumce dugim aplauzom i bisevima. Publiku je osvojio mladi talentirani glumac Mate Tavrić koji je utjelovio ulogu Edipa s posebnim i istančanim osjećajem za nijanse agonije, posebno u šestom činu , dok je iskusna dramska umjetnica Ivana Giove Župa, (nakon briljantne monodrame antičke heroine Klytaimestre) fantastično utjelovila i lik Jokaste, ali se pojavila i kao Sfinga i Smrt u koreografiranim slikama, koje je redatelj ukomponirao uz tekstove iz romana “Kafka na žalu”, H. Mukaramija, umjesto klasičnog grčkog kora. Lik Jokaste je fino psihološki iznijansiran s dubokom proživljenosti okrutne i neupitne sudbine sve do njenog konačnog kraja. Marijan Grbavac je vješto odigrao Kreonta dok je Marko Duvnjak oduševio u kratkoj, ali efektnoj ulozi slijepog proroka Tiresije s iznimnim talentom za paralelni svijet svojstven najvećem proroku stare Grčke. U ostalim ulogama pojavile su se još Gordana Kapić (glasnik) i Ana Vidošević (pastir) koja je s iznimnom lakoćom izvodila songove i prenijela snažnu emociju preko četvrtog zida, duboko u unutrašnjost publike. Sudjelovale su i članice Dječjeg kazališta Harlekin; Sara Zeljko, Laura Vidić, Sara Bilić, Valentina Ambrus Perasić i Sunčica Generalić u scenama kuge i završnom prizoru. Malo, ali ambiciozno Kazalište je i ovaj put pokazalo i dokazalo, da se polako ali sigurno svrstava među sami vrh po kvaliteti i repertoaru, ali i umjetničkoj recepciji klasika svjetske dramske književnosti!