Likovna kolonija Božićnog sela Gornji Dolac i Udruge Krug iz Dugog Rata održana na Mosoru, a prebačena u Glagoljaško sjemenište je svojevrsno sjećanje na drevnu Knežiju Poljica i njezinu ljepotu i značaj kao i na biljeg krvotoka jednog života zajednice i slavljenja tog istog života u predjelima umjetničkog stvaralaštva. Radi se o stvaralaštvu 28 autora i stvorenih 58 lijepih umjetničkih djela u raznim tehnikama. Na poljičkim blagoslovljenim poljima rasla je i raste sveta maslina i vinova loza, pa su one često glavni motiv na slikarskim platnima ove likovne kolonije održane na mitskoj planini Mosoru u mjesecu listopadu. U kamenu se dobivalo najkvalitetnije ulje naziva lotnjak ili noćnjak koje bi se u isklesanoj kamenici sakupljalo limenim tanjurom. Kada danas dođete u staru poljičku kamenu kuću na Mosoru, takva oruđa leže bezimeno kao stare i potrošene stvari koje se sklanjaju, jer su suvišne i nepotrebne. Na njima vidimo skriveni i tajanstveni planinski život Poljica u pomno isklesanom kamenu koji danas, zbog svoje težine strši ka nebu kao poljički monolit ili spomen svjetla jedne davne smjerne Poljičke knežije. Pjesnik Jure Kaštelan o tom svjetlu govori ovo

LUMIN
Od davnina u davnine iz daljina u daljine
tinja gori, treperi
za konja u planini, za lađu na pučini za sjene mrtvih za sjene živih
sveto
ulje maslinovo

Vremena prolaze, urezuju sjećanja u slikarske tehnike, tako je naslikano dolačko guvno potpuno prazno, ali još čujemo glasove ljudi sa snopovima žita i vjetra koji raznosi slamu žuto-zlatnu i udarce kopita konja po malenom zrnu koje se sakupljalo na njegovom dnu. Njihova vrtnja u procesu vršidbe u kamenom krugu podsjeća na gibanje sata koji se okreće po osi stožine ili sjeni drvenog kolca u središtu ove zamišljene kružnice.
Čujemo i buku mlinova i šum Cetine i vreće od kozje dlake u kojima se nalazi brašno, jer zima dolazi s hladnim jutrima kada hrastovi pucaju od hladnoće pa se mirisi oštrog zraka miješaju s mirisom zlatno-žute pogače na prozoru stare poljičke kuće.
Mnogi motivi suhozida ili kamenih kuće i ognjišta su također čest motiv. Od blokova se klesao kamen za kuću, suhozid, dvorište, konobu ili kameni krov. S ovih slika osjećamo dušu mosorskog kamena i miris vatre i malene kamene udubine u kući domaćina u koju će se nastaniti ptice na njihovim vanjskim zidovima. Tako čovjek u kamenu pravi utočište za ptice, sluša njihov pjev, gleda im krila i njihov nebeski život kao u nekoj drevnoj praslavenskoj bajci u paleti slavenskog sunca sa svojim spektrom boja koje se izlučuju na platnu kao što se ovce luče nakon večernjeg povratka s ispaše. Još se čuju priče sa ognjišta Mosora o gorskim vilama, vješticama, divovima ili malenom ugljevlju koje se pretvara u zlatnike, velikim hrastovima u kojima se nalaze raskošni dvori za dobra bića koja žive skrivena od ljudi u nekom izmišljenom, ali potpuno stvarnom svijetu dječje mašte. Neka ovo naslikano cvijeće prekrije njihove tajanstvene živote i putove mašte u kojima još uvijek žive.
Zanimljive su i instalacije koje se pretvaraju u Kristove suze mokre od rose na bodljikavom križu koji simbolizira duhovno raskršće i put u kojem se na uska vrata pronalazi život. Život možemo pronaći i u koplju sv. Jurja, zaštitnika Poljica s kojim udara staru biblijsku zmiju da bi se poljička zajednica obnovila kao što se svijet obnavlja u mjesecu travnju u zelenim ciklusima klijanja besmrtnog života od malenog zrna do visokog neba. Hvala Božićnom selu i Udruzi Krug i njihovim gostima i vremenu koje su nam nesebično poklonili. I završit ću ovaj kratak uvodnik s pjesmom poljičkog pjesnika Anđelka Novakovića

MANU PROPRIA

prelazim jednu modru rijeku i postajem zvjezdani gost
ulazim u najmanji listopad i mirišem
dalek i čist iza mojih leđa
pucketaju crvenkasta svjetla reflektori, puškoperi,
i nekoliko antena kažeš uspomena?!

U Omišu, 8.11.2022. Petar Buljević, ravnatelj Centra za kulturu Omiš