Od renesanse, preko romantizma pa sve do naših dana sonetno je umijeće i sonetna umjetnost označavala puninu nadahnuća: vještinu izražavanja, punu slobodu pjesničkih slika, ali i strogost iskaza. Okvir – forma nije smio biti ljepši od sadržaja – slike, poruke i svega onoga što se domišljenošću i domišljatošću zajedno moralo izreći u jeziku koji je morao „zvonjeti“ (sonare, zvonjelice). Prostor izražavanja – 14 stihova u četiri strofe, dvije kvartine i dvije tercine – može biti golem zaslon za raznovrsne slike, simfonija zvukova, suglasje pomno odabranih rima, plemenitoga i uzvišenoga govora. Svladati vještinu stihovanja, podrediti strogoj formi uznosite riječi, potražiti i naći onoliko pravih i punih rima koje svojom pozicijom na kraju stiha otkrivaju važnost izrečenoga i domišljenoga i to tako da se već iz rima, koje nisu samo ukras, mogu odgonetnuti poruke pjesme.
To je vječni izazov soneta. Ne samo dovršiti napornu intelektualnu igru, nego je zaigrati jednom zauvijek, neponovljivo, bez mogućnosti da se nešto, dodajući ili ispuštajući, ispravi ili dotjera.
Forma je zadana kao prvotno stvaralaštvo, i mora biti prostrana i ugodna za misao koja slobodno i nenametljivo izabire riječi – četrnaest cvjetova – kao najljepši ukras za govor umjetnosti i vještine. Umjetnosti kao najsnažnijega misaonoga ostvaraja, vještine kao najljepše igre u kojoj ne vidimo napora nego samo posljednji rezultat – savršenstvo.
Od svih pjesničkih formi sonet ostaje sonet i onda kad je banalan; kad propituje, igrajući seod stiha do stiha, od prve strofe do konca.
Posebna zbirka autora Vanje Vlahovića od točno šezdeset soneta ili zvonjelica (naši su stari pjesnici sonet nazivali zučnopojka, jer zučiti znači zvoniti, a u XIX. stoljeću on se naziva zvonjelica) nastao je tijekom zadnjih pet godina. S pravom ih možemo smatrati baš zvonjelicama jer najčešće govore o vječnim temama u sagledavanju svijeta i trenucima u životu čovjeka koji se čine takvima, zaustavljenima u vremenu da ih je vrijedno zapisati. Vanjini soneti uglavnom govore o ljubavi, duhovnosti, djetinjstvu, osamljenosti, prirodi, pticama i ženama; ali u mnogim su mjestima danas to samo uspomene na prošla vremena i ljude. Mi koji smo bujniji život sretali na svakom koraku, u svojemu sjećanju vezujemo prošlo i sadanje u čvrsto supostojanje krajolika i života, prirode i ljudi, bilja i životinja, zida i vremena, a ta igra traje stoljećima.
Nakladnik: Centar za kulturu Omiš
Biblioteka AZ: Knjiga br. 7
ISBN: 987-953-6578-29-0
Uvez: Tvrdi
Broj Stranica: 70
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2020.
Dimenzije: 210 x 145
Autor: Vlahović, Vanja
Cijena: 20EUR
