VESNA MATIĆ / OBZORI

OBZORI

Mediteranski pejzaž posebna je tematska dionica cjelokupnog modernog i suvremenog hrvatskog slikarstva 20. i 21. stoljeća. Umjetnici svih generacija, stilova i senzibiliteta ostavili su nam u popudbinu svoje iskustvo djetinjstva i života na otocima, Jadranskoj obali, ali i opservacije morskih proputovanja tijekom godina – iako ih možda samo mjesto rođenja nije vezalo za otoke, more i kamen. Ta fascinacija Jugom karakteristična je i u odabiru kolorističke palete, uz pokušaje „hvatanja“ svjetlosti koja se mijenja tijekom dana na pejzažu, arhitekturi, moru i nebu.

Vesna Matić pridružuje se tom značajnom i kvalitativno obvezujućem nizu hrvatskih umjetnika, čiji ju brački korijeni prirodno vuku prema otoku i moru. U seriji slika iz 2022., 2023. i 2024. godine, umjetnica na tragu gestualnog, primarnog i enformelnog slikarstva niže slikarski dnevnik  vlastitih impresija koji će ju dovesti do ruba tzv. Čiste apstrakcije. Iznimno poetski naslovi svake slike uvode nas  u značenjski i metaforički sloj pojedinog djela, i dok promatramo slike shvaćamo kako je u suštini svakog sloja teksture pigmenta bio duboki proces kanaliziranja slikaričinih sjećanja i emocija.

Njezino vidno polje u nekim je slikama suženo na detalje starih kuća, a u drugima iz ptičje perspektive obuhvaća gotovo cijeli otok, more ili refleks mora na obali. Pred nama se nižu sjećanja na ljeto s bakom, bakinu kuću, bablje ljeto, lov na morsku zvijezdu, plivanje i ronjenje, jedrenje, stare napuštene i oronule kuće na Braču, kišu na moru, buru u masliniku, požare u vinogradima; u vehementnom kovitlacu lijepih i sumornih sjećanja nekoliko generacija obitelji. Vesna nije slučajno „odabrala“ apstraktnu gestu za kanaliziranje sjećanja: emotivni talozi lakše se i autentičnije iskazuje sublimiranom gestom umjesto s mnogo narativnosti i detalja koji bi bez sumnje smanjili emotivni naboj svake slike. Jer kao da je svakim novim slojem boje i fakture uspostavljala i nanovo vraćala novi fragment sjećanja, jednako kao što se mi probijamo da ispod svih tih metaforičkih i doslovnih slojeva dopremo dojednog općeg sjećanja na Brač, staru Dalmaciju i Mediteran.

Vrlo suzdržani kolorit, sveden na nijanse plave, sivo-bijele, smećkastih okera, pijeska i crvene boje, uz poneko crnilo i zeleni fragment, dočarava zemlju, kamen, nebo i more. No, nismo niti mi pošteđeni trauma o odlasku ljudi, što Vesna bilježi u svojim stihovima:

„Maslina se klati
Ko lutka od papira
Al teško breme
Samo smiraj hoće.“

…kao duboka poveznica između naših krajeva, zemalja, otoka, novije povijesti – svega onoga što spajaju mora i oceani između nas. Vesna Matić osjeća i prepoznaje te slojeve sjećanja, našu današnju želju za povezivanjem i spašavanjem mudrosti starih generacija. I zato su njezine slike tako dirljivo melankolične.

Iva Körbler