KINOTEKA KAMENA KLUPA CENTRA ZA KULTURU OMIŠ, 4.12.2023. u 20.00h, ILIRSKO SJEMENIŠTE
Sedlar je odlučio snimiti dokumentarni film u kojem će branitelji ostaviti poruke za buduće generacije koje ne smiju zaboraviti što se dogodilo. Nevjerojatan je podatak da dosad nismo imali jedan ovakav film u kojem bi zatvorenici srpskih logora ispričali sve što im se dogodilo od početka do kraja. U filmu je ispričano 18 priča ljudi nad kojima je izvršen zločin i oni su: Ante Ljubić, Ante Špar, Dragutin Guzovski, Dubravko Dujić, Dubravko Gvozdanović, Đuro Mujić, Franjo Vodopija, Ivica Banožić, Ivica Lojdl, Josip Barun, Josip Crnjac, Marijan Gubina, Rudika Pucelj, Snježana Maljak, Zlatko Zaoborni, Zvonko Barta, Željko Šantić i Željko Šandor. Svaka je posebna na svoj način, teško je neku posebno izdvojiti. No, ako bih nešto morali istaknuti, to su priče Snježane Maljak, žene koja je višestruko silovana , a čiji silovatelj i danas mirno šeta Vukovarom kao i ona, te Marijan Gubina , koji je zajedno sa svojom obitelji kao dijete 260 dana bio rob u jednoj srpskoj obitelji. O tome je Marijan napisao i sjajnu knjigu.
Brutalnost i mržnja agresora bila je tolika da im, očito, nije bilo stalo tko se nalazi u logoru: žene , djeca, starci, civili. Radi se o ogromnom broju civila, što je posebno poražavajuće za mučitelje. Još je gora činjenica da se nitko od tih zločinaca nikada nije pokajao za svoje zločine. Srbija i dalje negira postojanje takvih logora. I to je jedan veliki apsurd, jer postoji pregršt dokaza, no to također govori o srbijanskim agresorima kojima je jedini cilj bio osakatiti i pobiti što veći broj Hrvata koji su željeli izići iz prisilnoga zagrljaja u koji je hrvatski narod ušao prevarom i naivnošću. Također je žalosno da današnja Srbija, unatoč činjenicama oko postojanja tih logora, negira njihovo postojanje, a želi biti dio uljuđene zajednice EU. To je jedna tragikomična situacija koja govori u kakvome svijetu živimo.
