KAD ANĐELI GOVORE – MARICA ROGOŠIĆ

Znamo da je Bog stvorio tri vrste stvorenja, prve od čistog materijala, druge od čistog duha i treće od materijala i duha. Anđeli spadaju u drugu skupinu. Anđele, kao i naše duše i Boga ne možemo vidjeti u materijalnom svijetu, ali ih možemo pojmiti, zamisliti.

Obzirom da su anđeli duhovna bića kroz povijest su se prikazivali u raznim antropomorfnim oblicima kako bi se približili čovjeku, uglavnom kao androgena bića s krilima, debeljuškasti krilati kerubini ili kao dojenčad čime bi se naglasila njihova nevinost i čistoća.

I dok su anđeli u teologiji danas marginalizirani, autorica im svoj obol pridonosi putem vlastitih radova. Svoju interpretaciju anđela, pomalo melankoličnim pristupom, prikazuje u obliku žene. Nesvjesnim ili svjesnim potezima kista, u nekim segmentima možemo uočiti i natruhe autoportreta.

Simbolika bijele boje, koja dominira slikama, jako je snažna te izaziva osjećaje mira, čistoće, nevinosti i harmonije. Bjelinu je, osim bojom, postigla bijelim perima koje je lijepila na anđeoska krila. Sveti Ivan Zlatousti ovako je objasnio značaj anđeoskih krila: „Oni očituju uzvišenost prirode. Ne da anđeli imaju krila, već da biste mogli znati da napuštaju visine kako bi se približili ljudskoj prirodi. Sukladno tome, krila koja se pripisuju tim moćima nemaju drugo značenje, osim ukazivanja na uzvišenost njihove prirode.“